Hrapavost površine, često skraćeno nahrapavost, komponenta je površinske obrade (površinske teksture). Kvantificira se odstupanjima u smjeru vektora normale realne površine od njezinog idealnog oblika. Ako su ta odstupanja velika, površina je hrapava; ako su male, površina je glatka. U površinskom mjeriteljstvu, hrapavost se obično smatra visokofrekventnom komponentom kratke valne duljine mjerene površine. Međutim, u praksi je često potrebno znati i amplitudu i frekvenciju kako bi se osiguralo da površina odgovara namjeni.
Hrapavost se može mjeriti ručnom usporedbom s "komparatom hrapavosti površine" (uzorak poznate hrapavosti površine), ali općenito se mjerenje profila površine vrši profilometrom. Oni mogu biti kontaktni (obično dijamantna igla) ili optički (npr.: interferometar bijele svjetlosti ili laserski skenirajući konfokalni mikroskop).
Međutim, kontrolirana hrapavost često može biti poželjna. Na primjer, sjajna površina može biti previše sjajna za oko i previše skliska za prst (touchpad je dobar primjer) pa je potrebna kontrolirana hrapavost. Ovo je slučaj kada su i amplituda i frekvencija vrlo važne.
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije